Što je moderno ropstvo? Je li istina da je u 21. stoljeću još uvijek pitanje trgovine ljudima, njihovog nedostatka prava i slobode da raspolažu svojim životom i radom? Nažalost, to se događa. U izračun indeksa ropstva uključeni su i prisilni rad, nenamjenski uređeni brakovi, karakteristični za mnoge zemlje, dužnička i kreditna obveznica i drugi odnosi koji krše načela jednakosti ljudi i njihova prava na njihovo dostojanstvo i slobodu.
Prema studijama, oko 10 svjetskih zemalja "dobavljači" su do 60% robova širom svijeta. Na ovom su popisu Indija, Kina, Rusija, Nigerija, Filipini, Kongo i drugi.
Vjeruje se da u modernom ropstvu živi više od 40 milijuna ljudi. Na primjer, u Indiji, gdje živi ogromno stanovništvo (1,3 milijarde), postoji 8 milijuna modernih robova - nekoliko velikih gradova nevoljnih ljudi! A u Sjevernoj Koreji se procjenjuje da svaki deseti može prisilno raditi.
Prije samo nekoliko tjedana vlada Sjedinjenih Država pokazala je godišnje podatke o trgovini ljudima u 187 zemalja. Rusija i Ukrajina ne cijene rad svojih građana, pa su premješteni na nekoliko desetaka mjesta na ljestvici. Ali Sjeverna Koreja, Afganistan, Sudan, Iran i mnoge druge zemlje s niskim primanjima po glavi stanovnika i teškim uvjetima za žene nastavljaju "voditi" na popisu vlasnika robova.
Razmislite o TOP 10 zemalja u kojima su osobna sloboda, prava i ljudski rad doslovno deprecirani do razine robovlasničkog sustava.
10. Iran
Na tisuću stanovnika živi oko 16 robova. Tehnološki razvoj, povoljan zemljopisni položaj u Euroaziji, ogromne rezerve skupog prirodnog plina i nafte daju zemlji priliku da se obogati i poveća ekonomsku stabilnost, organizira nova radna mjesta. Ipak, na pozadini industrijalizacije i proizvodnje nafte, cvjeta naporna i slabo plaćena radna snaga zarada. Potonji su prisiljeni raditi u nepovoljnim uvjetima za vađenje obojenih metala, nafte, plina i ugljena, riskirati život u rudnicima, udisati dim u rafinerijama nafte i petrokemijskim postrojenjima. Plaće su jedva dovoljne za plaćanje smještaja i hrane za obitelj.
9. Kambodža
Ovdje se broj robova na tisuću stanovnika kreće do 17. U osnovi, gospodarstvo zemlje temelji se na tekstilnoj industriji i turizmu. Zemlja je dobila zajamčenu kvotu za isporuku odjeće iz država, pa radnici masovno narušavaju zdravlje i vid u tvornicama za šivanje odjeće i proizvodnju pribora, za što primaju nezadovoljavajuću plaću. Oko 350 tisuća ljudi uključeno je u proizvodnju i prodaju odjeće.
8. Pakistan
Stopa ropstva je u ovoj zemlji slična kambodžanskoj. Velika država u Južnoj Aziji industrijska je i poljoprivredna, zbog čega postoji višeslojna i razvijena ekonomija. Poljoprivreda igra ogromnu ulogu, osiguravajući oko 21% svih BNP-a koje proizvodi zemlja. Ali motivacijska podrška poljoprivrednika i poljoprivrednika je nedovoljna - ljudi rade za habanje i za male plaće koje ne dopuštaju pružanje pristojnog odmora i životnih uvjeta.
7. Južni Sudan
Za svaku tisuću - 20 modernih robova. Velika afrička država fokusirana je na proizvodnju i prodaju nafte. Međutim, cjevovodi uglavnom kontroliraju Sjeverni Sudan, pružajući izvozni proizvod. Veliki „rez“ proračuna i prihoda od prodaje „tekućeg zlata“ događa se na vrhovima ovih zemalja, dok se rad obične osobe iskorištava i plaća neprimjereno.
6. Mauritanija
Otprilike 21 osoba na tisuću ljudi koji rade u nezadovoljavajućim uvjetima i ugrožena su njihova građanska prava. Mala zemlja zapadne Afrike pere Atlantski ocean, koji bi, ako se pravilno upravlja, omogućio zaradu na turizmu, kada su svi zainteresirani za plodan rad i pružanje kvalitetnih usluga za posjetitelje. Ali Mauritanija je jedna od najnerazvijenijih svjetskih zemalja, a njezina država ne progoni robovlasnike na zakonodavnoj razini. Službeno se ropstvo ukinulo još u 80-ima, pa nadalje 2007., ali to ne sprečava oko 20% Berbera da drže robove, uglavnom od crnaca. Potonji nemaju političke, ekonomske, pa čak ni osobne slobode i prava; rođena djeca se još uvijek automatski prenose u vlastelovo vlasništvo.
5. Afganistan
Broj robova teži do 22 na tisuću stanovnika. Velika država u centru Azije vrlo je siromašna, nema pristup moru i mogućnostima zarade na turizmu. U osnovi, zemlja ovisi o subvencijama stranih sindikata i investicija, spremna je prodati svoje ljude u ekonomskom i dužničkom ropstvu.
4. Srednjoafrička republika
Koeficijent suvremenog ropstva blizu je Afganistana. Država u središtu Afrike također nema pristup moru ili oceanu. Specifična vruća klima ne omogućava bavljenje normalnom poljoprivredom i stočarstvom, razvijanje gospodarstva i dobivanje korisnih resursa. Možda je to razlog zašto je ovo jedno od najneseljenijih područja Afrike, kao i jedno od najsiromašnijih. Ljudi jednostavno nemaju izbora - kako ne bi sami umirali od gladi i ne ubili djecu, spremni su raditi za sitniš, dok su žene i muškarci, kao i djeca, jednako uključeni u rad robova. Istovremeno, zemlja ima preduvjete za prosperitet, ali ležišta dijamanata, zlata, nafte, urana itd. Razvijaju strani istraživači, uzimajući novčani tok iz zemlje.
3. Burundi
U zemlji živi oko 40 robova na 1000 ljudi. To je malo područje na istoku Afrike, a ujedno je i jedna od nerazvijenih zemalja svijeta s visokim stupnjem siromaštva (više od 50% ljudi živi ispod njegove linije). Da bi preživjeli u teškim ekonomskim, socijalnim i klimatskim uvjetima, ljudi se bave crnom radom, uglavnom obrađujući 50% teritorija (obradive zemlje) i uzgajajući stoku (36%). Ostatak Burundija malo koristi gospodarskim i poljoprivrednim aktivnostima.
2. Eritreja
Jedna od najviših stopa ropstva prema američkoj ocjeni je i do 93 osobe na 1000 stanovnika. U ovoj se zemlji primjećuju različiti oblici ekonomskog i socijalnog ropstva: dječji i prisilni rad, trgovina ljudima i njihovim organima, prisilni brak, prisilni rad zatvorenika. Mala država na istoku Afrike ima pristup Crvenom moru, što bi moglo omogućiti razvoj turizma u zemlji. Američka agencija za ljudska prava naziva eritrejsku moć i zakone jednim od najgorih i nehumanijih u odnosu na stanovništvo. Vlada, pak, govori o politizaciji takvih zaključaka.
1. Sjeverna Koreja
Tako smo došli do lidera inozemne ocjene. Na sjeveru Koreje više od 104 osobe na tisuću ljudi su u prisilnom radu. Zemlja u istočnoj Aziji ima mješovito gospodarstvo u koje država izravno intervenira, čineći radne uvjete nepovoljnim i nepovoljnim za stanovništvo. Zemlja je izolirana od različitih sindikata i cijelog svijeta, ne daje nikakve ocjene niti statistike koje bi mu omogućile procjenu životnog standarda stanovništva, zadovoljstvo njegovim društvenim i političkim stanjem.
Tako u suvremenom svijetu postoje države tiranina koje iskorištavaju ljudski rad kako bi nadomjestile proračun i obogatile one na vlasti. Taoci financijskog ropstva, mnogi su od djetinjstva navikli na teški rad, a što je najgore, ovu situaciju smatraju normalnom i svakodnevnom.