Mnoga suđenja pala su na teret ruskog vojnika, a u brojnim ratovima u kojima je ruska vojska morala sudjelovati, osim sjajnih pobjeda, bilo je i zastoja i visokih poraza. Ali glavno je da su se odgovarajući zaključci donijeli na vrijeme i pogreške su ispravljene, a Rusija je sada jaka neovisna država. O brojnim pobjedama napisano je više tisuća knjiga i znanstvenih djela, ali danas ćemo se odmaknuti od domoljubnih obrazaca i razmotriti poraze ruske vojske.
Nećemo odstupiti od tradicija, a narativ ćemo započeti kronološkim slijedom, počevši od doba starosrpske države do vojnih operacija Drugog svjetskog rata.
Najveći porazi od ruske vojske:
1
Rusko-vizantijski rat (941–944)
Prema nekoliko izvještaja povijesnih dokumenata, već je teško vratiti istinsku prošlost neprijateljstava između Rusije i Bizanta.
Zapravo nije bio rat, već dvije neuspješne kampanje kijevskog kneza Igora Rurikoviča na Carigrad. Prva kampanja, koja se dogodila 941. godine, završena je potpunom porazi ruske flote na ulazu na Bosfor, gdje su Grci prvi put upotrijebili grčku vatru, palivši brodove Rusa.
Okupljajući ponovo vojsku, Igor 943. godine poduzeo je novi pokušaj zauzimanja Carigrada. Ali sukob se nikada nije dogodio. Nakon dugotrajnih pregovora, Rusija je s bizantskim carem zaključila neprofitabilni mirovni ugovor.
2
Rat s Bizantom i smrt Svyatoslava (972.)
Slika Heinricha Ippolitoviča Semiradskog „Trizina boraca Svyatoslava nakon bitke kod Dorostola 971. godine“
Godine 969. Svyatoslav je zauzeo dio Bugarske, što je izazvalo krajnje nezadovoljstvo među Bizantom. Godine 970., 120 kilometara od Carigrada, glavne sile Rusa poražene su od strane Bizantske vojske.
Svyatoslav, prisiljen započeti pregovore, pristao je vratiti se u Kijev i odustati od teritorijalnih zahtjeva. Prolazeći s malim odredom dnjeparskih brzaka, knez Svyatoslav je zasjedao Pečenege.
U neravnopravnoj bitki poražen je ruski odred, a sam Svyatoslav ubijen. Prema legendi, pečenetski knez Kurya, u znak poštovanja prema kijevskom princu, od lubanje mu je napravio šalicu i iz nje je pio na gozbama. Među turskim narodima vjerovalo se da se na taj način snaga i hrabrost poraženog neprijatelja prenosi na vlasnika pehara.
3
Invazija Batu (1237. - 1340.)
Ruski knezovi nisu mogli prevladati osobne razlike, a Rusija je provalila u specifične kneževine. Tragična posljedica političke fragmentacije bila je nemogućnost organiziranja otpora tatarsko-mongolskoj invaziji.
Prinčevi su pretrpjeli svoj prvi veliki poraz u bitci kod Kalke 31. svibnja 1223. godine. Tada su, počevši od 1237. godine, u kratkom razdoblju zarobljene praktički sve ruske kneževine, mnogi gradovi su spaljeni, a i sama Rusija postala je politički i ekonomski ovisna o Zlatnoj Hordi.
Više od tristo godina ruski vladari bili su prisiljeni odavati počast hordijskim horde, a neki prolaze ponižavajući postupak dobivanja oznake o pravu kraljevstva u vlastitim zemljama.
4
Spaljivanje Moskve (1382)
Nakon pobjede na Kulikovom polju, Rusija je imala priliku riješiti se mongolskog jarma, ali iznenadna kampanja Khana Tokhtamysha odgodila je taj slavni događaj za 100 godina.
Srušivši Mamai, Tokhtamysh se počeo pripremati za kampanju u sjeveroistočnim zemljama Rusije. Stigavši do Kazana, kan je ubio sve ruske veleposlanike i trgovce, tako da vijest o kampanji nije dospjela u Moskvu.
Nakon bitke kod Kulikova, knez Dmitrij nije mogao sakupiti veliku i učinkovitu vojsku. Dmitrij je otišao u Kostromu u pomoć, gdje ga je zahvatila vijest o zarobljavanju i paljenju Moskve od strane mongolskih Tatara.
Obnovljena je vlast nad ruskom državom, a na putu je kan spalio Vladimir, Pereslavl, Jurijev, Možajsk i Zvenigorod.
5
Livonski rat (1558.-1583.)
Gotovo 50 godina rusko kraljevstvo vodilo je mučni rat na svojim sjeverozapadnim granicama. Pokušavajući se učvrstiti na obali Baltika, Ivan IV započeo je vojne operacije s napadom na Livoniju.
U posljednjoj fazi rata, Švedska je ušla u nju, a ruske trupe počele su gubiti. Krajem 1581. švedska je vojska okupirala cijelu obalu Finskog zaljeva, a Rusija je izgubila gradove poput Koporye, Ivangorod, Korela.
Rezultati rata za Rusiju bili su očajni. Gubitkom teritorija koji su se vratili samo pod Fedorom Ivanovičem, sjeverozapadne zemlje bile su praktički depopulirane, ekonomski razvoj Ruskog kraljevstva bio je ugrožen.
6
Bitka kod Klushina (24. lipnja 1610.)
Bitka između Commonwealtha i kombiniranih rusko-švedskih snaga odvijala se u regiji Smolensk. Trupe Stanislava Žolkevskog, brojeći od ne više od 7 tisuća vojnika, porazile su 30-tisućito rusko-švedski odred.
Švedska zapovjedništvo i strani plaćenici urotili su se s Poljacima i izdali, zbog čega je ruska vojska bila u teškom položaju.
Ne mogavši izdržati pritisak poljske konjice i teške pješaštva, Rusi su pobjegli. Tužni ishod poraza bilo je jačanje poljskog utjecaja na politički život moskovske države, a moskovski su se bojnici zakleli na odanost poljskom knezu Vladislavu.
7
Bitka pri Konotopu (28. lipnja 1659.)
Uzevši vojsku Zaporožje (koja se tada službeno zvala Ukrajina) pod svoju lojalnu ruku, ruski je car bio prisiljen započeti rat protiv Commonwealtha.
U gradu Konotopu ruska vojska pod zapovjedništvom Alekseja Trubetskog suprotstavila se koalicijom Poljske, Krimskog kanata, kozaka hetmana Vygovskog i stranih plaćenika europskih zemalja.
Nakon što je opkolio Pozharski odred, Trubeckov je logor branio oko 28 tisuća ljudi protiv 40-tisućne koalicijske vojske. Kao rezultat bitke, Trubetskoy je dao naredbu da se povuče. Ruski gubici iznosili su oko 5 tisuća vojnika redovnih trupa i 2 tisuće kozaka. Gubitak neprijatelja iznosio je oko 10 tisuća krimskih Tatara i kozaka.
8
Bitka kod Narve (30. studenog 1700.)
U prvoj bitci Sjevernog rata ruski car Petar I i njegova vojska pretrpjeli su brutalan poraz od švedskih trupa.
Bitki je prethodila velika i dugotrajna priprema, a kao što su pokazali kasniji događaji, Rusi nisu bili u mogućnosti organizirati opskrbu vojske streljivom i hranom.
U rano jutro 30. studenog, švedske trupe potajno su se približile položajima Rusa i započele granatiranje. Izravni sukob počeo je u 14 sati. Šveđani su istodobno udarali u središte i bokove ruske vojske prisilili je na kapitulaciju.
9
Austerlitz (20. studenog 1805.)
Bitka "tri cara" za vrijeme Napoleonovih snaga također se može uključiti u poraz ruske vojske, iako se borio rame uz rame s austrijskim vojnicima.
Ta se bitka u povijesti upisala kao standard pobjede nadmoćnih neprijateljskih snaga. Glavna greška Rusije bila je u tome što je vojskom u stvari zapovijedao ne Kutuzov, već car Aleksandar I. Potpuno je prihvatio pogrešan plan Austrijanaca, a koalicija je poražena.
Napoleon je izgubio od 11 do 12 tisuća svojih vojnika, od 27 tisuća gubitaka od saveznika, 21 tisuću bili su Rusi. Od dana Narve Rusija nije poražena, a Austerlitz je žestoko reagirao u srcima naroda Ruskog carstva.
10
Bitka na Crnoj rijeci (1855.)
Ova je bitka, koja se odvijala blizu rijeke Chernaya na Krimu, postala jedna od epizoda Krimskog rata. Dana 4. kolovoza 1855. ruske trupe poražene su od kombiniranih franačko-sardinskih snaga.
Odluku o pokretanju ofenzive radi podizanja opsade iz luke Sevastopolja donio je osobno zapovjednik ruskih trupa Mihail Gorčakov. Svi su razumjeli da se žurilo iz glavnog grada, a vojska je bila potpuno nespremna za odlučne ofenzivne akcije.
Kao rezultat bitke, gubici Rusije iznosili su preko 8 tisuća ljudi. Opsada Sevastopolja nije ukinuta, a Francuzi su dodatno učvrstili svoje položaje i započeli masovno bombardiranje grada.
11
Tsushima bitka (1905)
Crna stranica nije samo u povijesti ruske flote, već i u cijelom Ruskom carstvu. Dana 14. svibnja na otoku Tsushima srušile su se 2. eskadrile Pacifičke flote pod zapovjedništvom Zinovyja Rozhdestvenskog i brodovi Japanske carske flote.
Sile strana bile su približno jednake, ali tijekom artiljerijskog dvoboja ruska je flota izgubila većinu novih brodova, a ostali su zastarjeli. Sukob između krstaša i armadilosa u poslijepodnevnim satima 15. svibnja također je ostao s Japancima, a ruski su brodovi počeli objesiti zastave o predaji.
Ukupno je Rusija izgubila 21 brod, japanski gubici iznosili su samo dva razarača, preostali brodovi, iako su dobili štetu, podlijegali su popravku. Poraz je uvelike ubrzao potpisivanje mirovnog ugovora, prema kojem je Rusko carstvo gubilo značajna područja na Dalekom Istoku i međunarodnu vlast u ovoj regiji planete.
12
Bitka kod Tannenberga (kolovoz 1914.)
Ta je bitka bila ključna epizoda istočnosrpske operacije Prvog svjetskog rata. Ušao je u povijest pod različitim imenima, ali svi su se složili da je to bila katastrofa za rusku vojsku.
Zapovjednik 2. armije, general Samsonov, objektivno je procijenio stratešku situaciju i počeo napredovati duboko u Istočnu Prusku, a 1. vojska Rennenkampfa, kao rezultat loše interakcije dviju ruskih vojski, nije uspjela na vrijeme pružiti potporu.
Kao rezultat glavne bitke 30. kolovoza dio ruske 2. armije bio je opkoljen. Shvativši svoju pogrešku, general Samsonov je pucao. Ruski gubici iznosili su 6 tisuća ubijenih, oko 50 tisuća je zarobljeno.
No Nijemci su, kao rezultat teških borbi u Istočnoj Pruskoj, pretrpjeli velike gubitke, dosegnuvši 30 tisuća ljudi ubijenih i ranjenih.
13
Bitka kod Varšave (kolovoz 1920.)
Ovo suočavanje tijekom sovjetsko-poljskog rata također se naziva „čudo na Visu“, tijekom kojeg su poljske snage Pilsudskog, uz podršku dijelova UPR-a, porazile zapadni front Crvene armije pod zapovjedništvom Tuhačevskog.
12. kolovoza trupe Tuhačevskog pokrenule su napad na Varšavu, ali već 16. su zaustavljene i Poljska je krenula u ofenzivu. Po završetku bitke 25. kolovoza poljske trupe zauzele su Brest, Bialystok.
Na bojištima je poginulo oko 25 tisuća vojnika Crvene armije, zarobljeno je 65 tisuća. Zapravo, ovo je bio prvi veliki vojni poraz mlade Crvene armije, a Poljska je zadržala neovisnost kao rezultat pobjede.
14
Tenkovska bitka kod Dubna (23. do 30. lipnja 1941.)
Drugog dana Drugog svjetskog rata odigrala se najveća tenkovska bitka u povijesti svih svjetskih ratova. Da, da, upravo je ta bitka najveća tenkovska bitka, a ne bitka kod Kurska 1943. TheBiggest je vrlo negativan prema mitovima koji pokušavaju pretjerati u pobjedničkim stranicama povijesti, zaboravljajući na strašne poraze.
Na liniji Dubno-Lutsk-Brody-Rivne u tenkovskoj bitci srušila su se 3 128 sovjetskih tenkova i 728 tenkova četiri divizije južnonjemačke vojske. Kasnije, kako bi odbili protunapad Crvene armije, Nijemci su u bitku uveli još 71 jurišna puška. Sovjetski tenkeri nisu imali, poput njemačkih, borbenih iskustava, koordinacija između postrojbi bila je slaba, što je bio jedan od razloga poraza mehaniziranog korpusa Crvene armije.
Gubici Crvene armije bili su kolosalni. Bilo je onesposobljeno 2 648 borbenih vozila protiv 260 tenkova i pušaka Nijemaca.
15
Kijevska obrambena operacija (srpanj-rujan 1941.)
Najveće strateško suočavanje između Crvene armije i njemačkog Wehrmachta tijekom Velikog domovinskog rata.
Tijekom borbi, Crvena armija je bila prisiljena 19. rujna napustiti Kijev i većinu teritorija Ukrajinskog SSR-a. Opkoljeno je 665 tisuća sovjetskih vojnika, više od 700 tisuća palo je na bojištima.
Povlačenje Jugozapadnog fronta promijenilo je stratešku situaciju u korist nacista. Kao rezultat pobjede u blizini Kijeva, njemačka vojska otvorila je put do Donbasa, značajan dio sovjetskih trupa bio je opkoljen u Azovskom moru, mjesec dana kasnije Wehrmacht je zauzeo Harkov.
Ali herojska obrana sovjetskih vojnika i narodne milicije značajno je odgodila napredovanje Nijemaca i njihovih saveznika.
16
Harkovska operacija (svibanj 1942.)
Pokušaj strateške ofenzive Crvene armije u svibnju 1942. godine ušao je u povijest kao Druga bitka kod Harkova i postao je prava katastrofa za sovjetske trupe.
12. svibnja započela je sovjetska ofenziva, a u nekim sektorima jedinice Crvene armije čak su uspjele razviti strateški uspjeh i zamijeniti 6. armiju Wehrmachta.
Ali već 17. svibnja Nijemci su pokrenuli protunapad, a 23. svibnja većina sovjetskih trupa bila je opkoljena. Pokušaji da se oslobode bili su neuspješni. Ukupni gubici Crvene armije iznosili su 20 tisuća ljudi. Prema Nijemcima zarobljeno je 240 tisuća sovjetskih vojnika i časnika.
Zaključci
Rezimirajući, možemo zaključiti da nije mnogo država u svojoj povijesti imalo pobjede nad ruskom vojskom. Ako objektivno pogledate, tada se sukob između SSSR-a i SAD-a tijekom hladnog rata može zabilježiti i kao poraz.
Bilo kako bilo, povijest ne poznaje subjunktivno raspoloženje "ako, onda ...". Sve što se događa na svjetskoj pozornici sasvim je prirodno. Glavno je ne uljepšati i ne pokušavati prepisivati stranice povijesti radi političke povezanosti, bilo da su to sjajne stranice pobjeda i velikih postignuća ili tragični trenuci neuspjeha i gorkih poraza.
Urednici TheBiggest traže da u komentare napišete koje biste druge poraze ruske vojske dodali našem popisu.
Autor članka: Valery Skiba