Posljednjih godina Europa je patila od redovitih terorističkih napada. U nekim slučajevima govorimo o ludim bombašima samoubojicama, u drugim o pomno planiranim operacijama, iza kojih stoje moćne terorističke skupine. Glavni cilj čelnika većine europskih zemalja bio je zabraniti takve organizacije, međutim, s 500 milijuna stanovnika, vrlo je teško provjeriti apsolutno sve. Na kontinentu postoji niz terorističkih skupina koje i danas djeluju. Na ovom će se popisu nalaziti skupine koje su službeno označene kao terorističke skupine i koje užasavaju stanovnike Starog kontinenta.
1
Revolucionarna borba
Grčka organizacija "Revolucionarna borba" optužena je za brojne eksplozije, uključujući nedaleko od američke ambasade u Grčkoj, kada je 2007. godine blizu zgrade bačena granata. Srećom, od eksplozije nije bilo žrtava, ali grčka je vlada najavila nagradu od milion dolara za bilo kakve informacije o napadu.
Revolucionarna borba slijedi ljevičarske radikalne ideje upletene u anarhizam, komunizam i anti-globalizam. Prvo spominjanje ove terorističke skupine datira iz 2003. godine, kada je Revolucionarna borba preuzela odgovornost za eksploziv podmetnut u sudnici.
U posljednje vrijeme ništa se nije čulo o grupi, ali nije bilo najava raspuštanja revolucionarne borbe. Razlog pada aktivnosti može biti uhićenje jednog od čelnika Republike Bjelorusije, Panayota Rupa. Sada se organizacija smatra terorističkom i u Europi i u SAD-u.
2
Revolucionarna narodnooslobodilačka stranka-front
Utemeljen u Turskoj 70-ih, RNOPF se u početku zvao Revolucionarna ljevica, ali nakon raskola sredinom 1990-ih, stranka je promijenila ime u sadašnjost. Klasificirana je kao ilegalna politička stranka, kao i teroristička skupina, zabranjena ne samo u Turskoj, već i u drugim zemljama Europe i Sjedinjenim Državama.
Revolucionarna ljevica, a kasnije i RNOPF, od samog početka svog postojanja, pridržavali su se ekstremno ljevičarskih stavova, marksističko-lenjinističkog osjećaja, počinivši brojne nasilne akcije s ciljem destabilizacije stanja u zemlji. Podzemna borba RNOPF-a sastojala se u pokušajima vojske i policije koji su, prema čelnicima organizacije, trebali pomoći u formiranju marksističke države.
Zabranjen, RNOPF je i dalje aktivan, ali vlasti ne mogu imenovati (ne iznenađuje) ni mjesto njihovog raspoređivanja, ni točan broj članova grupe. RNOPF uživa podršku radničke klase, jer je vrlo popularan u gradskim getima, čiji su stanovnici više puta pomagali članove organizacije da se sakriju od vlasti. RNOPF su u prijateljskim odnosima i s kurdskim pokretom lijeve političke orijentacije.
3
ETA (Euskadi Ta Askatasuna)
Prevedeno na ruski jezik, naziv ove organizacije zvuči kao "Baskija i sloboda". Kod nas je poznatiji pod akronimom ETA. Ideja organizacije je odvajanje baskijske regije od Španjolske, kao i povratak dijela teritorija koji pripadaju Francuskoj.
Unatoč relativno dobrim namjerama (nitko se neće poduzeti poreći kulturološku i jezičnu razliku između Baskijskog i španjolskog naroda), metode ETA zastrašuju su širom svijeta. Vrhunac aktivnosti organizacije dogodio se krajem 70-ih i početkom 80-ih godina XX. Stoljeća, kada su počinjena brojna bombardiranja, ubojstva i krađe. Međutim, samo je polovica zločina slijedila ideološke ciljeve, a ostatak običan zločin i žeđ za profitom.
Tijekom postojanja ETA-e mnogi su vođe grupa ubijeni ili uhićeni. Sada je uhićeno oko 700 članova grupe, a više od 50 njih ostaje na slobodi, iako postoji jedna upozorenje. Nakon što su osvojili nekoliko mjesta u španjolskom parlamentu (to nije potvrđeno, ali thebiggest.ru pronašao je informacije o umiješanosti koalicije Amayur u baskijske separatiste), čelnici ETA najavili su raspuštanje u 2018. godini. Unatoč takvim izjavama, španjolske vlasti nemaju iluzija, shvaćajući da bilo kakve akcije koje je poželjna od anti-vladine koalicije mogu dovesti do novih agresivnih akata.
4
Frakcija Crvene armije
Iako je frakcija Crvene armije prestala postojati prije više od 20 godina, uvrštena je na ovaj popis zbog aktivnosti svojih bivših pripadnika do danas. Iako se dokument iz 1998. odnosio na raspuštanje frakcije, malo je vjerojatno da bi njezini sudionici mogli radikalno promijeniti svoja stajališta i metode borbe. Frakcija Crvene armije stekla je slavu u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog vijeka kao teroristička lijevo radikalna organizacija koja je djelovala na teritoriju Njemačke. Dobila je sve vrste potpore od DDR-a i bila je odgovorna za niz nasilnih djela usmjerenih prema političkim ličnostima toga vremena.
Iako su razlog za formiranje RAF-a bili poslijeratni osjećaji u društvu, nasilne akcije agencija za provođenje zakona protiv mladih i antimilitaristički stav koji osuđuju američku agresiju na Vijetnam, metode borbe koje je ta organizacija odabrala bile su neprihvatljive i zločinačke. Tijekom terorističkih napada organiziranih 70-ih i 80-ih, civili su često trpjeli. Među djelima RAF-a: paljenje supermarketa, otmica, ubojstva i teške ozljede civila, pljačke banaka i vozila za naplatu, eksplozije.
Sve gore navedene akcije bile su voditi Zapadnu Njemačku ka marksizmu. U povijesti razvoja RAF-a tri su generacije njegovih pripadnika bile podvrgnute uhićenjima i ubojstvima. Moderne njemačke vlasti strahuju od novog kruga organizacijskih aktivnosti. Neizravna potvrda strahova može biti pritvor dva bivša člana grupe koji su pokušali ukrasti milijun eura.
5
Organizacija mudžahida iranskog naroda
Ova teroristička organizacija, poznata po nekoliko imena i skraćenica, među kojima su najpopularniji OMIN i MEK (mudžahedin-e-Hulk). Uključivanje na popis može također biti sporno. Prvo, oni su odavno isključeni s popisa terorističkih skupina, a drugo, njihovo djelovanje praktički nije utjecalo na Europu. Također, tijekom postojanja OMIN-a došlo je do ozbiljnog raskola u europskom društvu: neki su grupu iranskih mudžahida smatrali teroristima, drugi su ih vidjeli samo kao borce za svoja prava.
OMIN je nastao sredinom 60-ih, postavivši mu za cilj borbu protiv šahovog društva Irana, kao i stvaranje besklasne države na temelju ideja Karla Marxa. Ipak, nisu težili komunizmu, već formiranju društva jahača. Nakon svrgavanja monarhijske vladavine kao posljedice islamske revolucije s kraja 70-ih, MEK je podržao antiameričke osjećaje, ali ih je nova vlada proganjala i terorizirala. Usput, na thebiggest.ru postoji zanimljiv članak o zemljama u kojima komunistički režim djeluje de jure.
Nakon niza terorističkih akata usmjerenih na uništenje članova vlade, MEK se preusmjerava u Pariz, usmjeravajući svoje napade na iranska veleposlanstva u Iranu. Nakon toga su se reorganizirali u otvoreni vojni korpus koji je djelovao na strani Iraka tijekom rata s Iranom. Upravo je OMIN imao ključnu ulogu u otkrivanju iranskog nuklearnog programa. Sudbina članova organizacije bila je jadna, tijekom iransko-iračkog rata skupina je poražena, a ostali sudionici podvrgnuti su pogubljenju i smrtnoj kazni.
6
Kavkaski Emirat
Izvorno ime ove borbene skupine zvuči poput Kavkaskog Emirata. Djelovala je na teritoriju naše zemlje tijekom Drugog čečenskog rata i do raspuštanja u ljeto 2016. godine. Cilj organizacije bio je stvaranje neovisnog islamskog emirata na Sjevernom Kavkazu, koji su dio Ruske Federacije.
Kavkaski Emirat nasljednik je prethodnih organizacija koje su se iz skupina nacionalističkog otpora pretvorile u razrušene religiozne skupine. Ako je početni cilj ovih skupina bio odvojiti niz teritorija od Rusije, aktivnosti Kavkaskog Emirata bile su usmjerene i na nasilno širenje islama. Metode novog obrazovanja bile su mnogo okrutnije. To je posljedica i smanjenja veličine organizacije (manje kontrole, više terorizma), i veće kontrole koju su uspostavile ruske vlasti.
Postupno je Kavkaski Emirat izgubio već oskudnu podršku u regiji. Njihova vlast narušena je stalnim terorističkim aktima, što je rezultiralo brojnim žrtvama među civilnim stanovništvom. Likvidacija čelnika organizacije i opći pad broja doveli su do stvarnog raspuštanja grupe.
Znate li koja zemlja vodi po broju susjednih država koje imaju zajedničku granicu? Odgovor je ovdje!
7
Makedonski UChK
Drugo ime ove terorističke organizacije je Nacionalnooslobodilačka vojska. Postojao je početkom 2000-ih na teritoriju Makedonije, predstavljajući interese albanskog naroda, a vlasti su ga identificirale kao separatistički. Iako je čelnik UCHK naglasio da oni ne teže ciljevima odvajanja albanskih regija od Makedonije, otvoreno sučeljavanje s vojskom ove balkanske države pokazalo je suprotno.
Kao dio neprijateljstava ranih 00-ih, makedonski UCHK zauzeo je neke regije u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu zemlje. Na strani aktualne vlasti, pojavile su se zemlje poput Bugarske, Ukrajine, a UCHK je podržao NATO snage (nominalno).
Rat se završio prilično predvidljivo: snage Narodnooslobodilačke vojske obvezale su se da će se razoružati u zamjenu za reprezentaciju svojih članova u parlamentu Makedonije. Od tada se grupa smatra neoperativnom, međutim, neki sudionici sukoba 2001. godine odbili su izdati svoje ideale, izvodeći podzemne aktivnosti. Prije nekoliko godina preuzeli su odgovornost za dva teroristička djela, a također su bezuspješno pokušali zauzeti grad Kumanovo.
8
Istinska irska republikanska vojska
PIRA je posljednja grana Irske republikanske vojske u kronologiji, pa se često može naći kratica NIRA (Nova irska republikanska vojska). Nastao je krajem 1990-ih na valu neslaganja s primirjem i privremenim mirom između katolika i protestanata.
Članice PIR-a slijede stare ciljeve ujedinjenja Republike Irske sa Sjevernom Irskom koja je dio Velike Britanije. Danas broj ove terorističke ćelije ne prelazi 300 ljudi i njihov utjecaj nije toliko velik kao u doba procvata IRA-e, koji se otvoreno borio s predstavnicima rojalista.
Međutim, kao što je ranije napomenuto, što manje utjecaja grupe ima veći teror. Predstavnici PIRA-e trenutačna su prijetnja britanskoj vladi. Prema Forbesu, godišnji prihod organizacije prelazi 50 milijuna USD. Financiranje grupe moguće je otmicom za otkupninu, napadima kolekcionara i pljačkama banaka. Snažna financijska situacija omogućava nam da govorimo o dovoljnom naoružanju PIRA-e, koja je sada u stanju izvesti niz velikih terorističkih akcija, što je po snazi usporedivo s aktivnostima njihovih prethodnika u 80-ima. I nedavni događaji Brexita mogu ovu grupu ojačati na pozadini nekih previranja. Usput, postoji zanimljiv članak o nekim mogućim posljedicama Brexsitova na thebiggest.ru.
9
Kurdistanska radnička stranka
PKK je multi-ideološka militantna organizacija koja se bori od kraja 70-ih za pružanje Kurdima političkih prava u Turskoj. Zapravo, Kurdistanska radnička stranka, koja je stvorila vojnu granu Narodnih snaga samoodbrane, vodi otvorenu bitku s turskom vladom za pružanje autonomije ili potpunu neovisnost Kurdistanu. Povijest stranke započela je okupljanjem male grupe studenata, koja je kasnije prerasla u moćnu organizaciju koja je dobila podršku kurdskog stanovništva Turske i drugih zemalja.
S obzirom da Kurdi čine više od 1/5 turskog stanovništva, podrška PKK-a je zaista ogromna. Vrh PKK vidi u otvorenom vojnom sukobu s turskom vojskom jedini način za postizanje političke jednakosti. S građanskim ratom u Siriji koji traje, vojska PKK postaje sve moćnija. Danas su njihove aktivnosti prepoznate kao terorističke u Turskoj i zemljama Europske unije i mnogim drugim državama.
U Rusiji se ta stranka ne smatra ekstremističkom ili terorističkom. Od zemalja bivše unije PKK je službeno zabranjen samo u Azerbejdžanu, Kazahstanu i Moldaviji.
10
Islamska država
Može biti prilično neobično vidjeti ISIS na popisima europskih terorističkih organizacija, jer oni zasigurno nisu sa sjedištem u Europi. Međutim, njihove kriminalne aktivnosti pokrivaju ogromna područja, uključujući zemlje starog kontinenta. Danas s pouzdanjem možemo reći o prisutnosti u nekim europskim zemljama - pripadnicima Islamske države, koje su se tamo slijevale s emigrantima koji su bježali od rata i siromaštva. Još jednom, nema smisla opisivati ISIS-ove ideale, kao ni povijest njihovog razvoja, jer su sve njihove aktivnosti dobro poznate.
Kad god se teroristički napad dogodi u Europi u posljednjih nekoliko godina, ISIS preuzima odgovornost za njega. Nije činjenica da su oni zapravo organizatori svih napada, već su nekoliko operacija precizno isplanirali pripadnici ove terorističke organizacije. To možete smatrati teorijom zavjere, ali brojni državnici EU-a preporučuju pažljivije provjeriti izbjeglice, među kojima može biti i terorista Islamske države. Nepažnja u ovom pitanju može dovesti do oživljavanja aktivnosti naizgled “slomljene” organizacije.
Konačno
A ovo je karta terorističkih napada, gdje žute točke označavaju napade terorista u 1970.-1999., A crvene 2000–2017. A koje terorističke skupine mislite da bi trebale biti na ovom popisu? Podijelite svoje misli u komentarima na ovaj članak.
Autor: Maxim Svistunov