Njemačko vojno zapovjedništvo, pod vodstvom feldmaršala Wilhelma Keitela, 7. svibnja 1945. potpisalo je u francuskom gradu Reimsu Akt o bezuvjetnoj predaji njemačkih snaga. Vođa sovjetske države Joseph Stalin inzistirao je na tome da se glavni čin predaje potpiše u Berlinu. U noći između 8. i 9. svibnja takav je dokument potpisan, a neprijateljstva su u Europi službeno zaustavljena. No neke su vojne jedinice Trećeg Reicha nastavile pružati otpor u Europi i nakon 9. svibnja 1945. godine. O takvim bitkama raspravljat će se u našoj maloj povijesnoj studiji.
1
Sudanske borbe
U planinskom dijelu Njemačke ostale su značajne, bojno spremne vojne jedinice Wehrmachta, koje su nastavile pružati otpor nakon predaje njemačke vojske.
Bojno vrijedne nacističke vojne postrojbe kontrolirale su veći dio jugoistoka Njemačke, kao i područja država susjednih Njemačkoj. U selu Slivnitsa, 12. svibnja 1945., tijekom bitke, kombinirane snage SSSR-a i SAD-a prisilile su grupu na kapitulaciju.
Bitka na Slivnici bila je posljednja velika bitka za uklanjanje nacističkih vojnih formacija, koja je nastavila otpor.
Svakako provjerite informativni materijal na thebiggest.ru o najvećim bitkama Drugog svjetskog rata.
2
Čehoslovačka nacistička enklava
Posljednji veliki sukob sovjetskih trupa i Nijemaca izvan Sovjetskog Saveza dogodio se 13. svibnja 1945. u Češkoj.
Ostalo je malo područje na kojem su bile koncentrirane velike snage nacista. Kao rezultat munje, grupa je praktično uništena, a preživjeli su se predali vojnicima Crvene armije.
Dakle, za sovjetske vojnike i časnike rat je završio u europskom kazalištu operacija.
3
Courland bojler
Linija Liepaja-Tukums u zapadnom dijelu Latvije koncentrirala je velike nacističke snage koje su se odbile predati nakon završetka rata.
Formiran je takozvani Courland Cauldron, koji je kontrolirao ostatke Grupe vojske Sjever, okružene na sve strane jedinicama Crvene armije.
Kao rezultat borbi 15. svibnja, dijelovi kotla Courland predali su se. Borbe s redovnim jedinicama Wehrmachta u SSSR-u prestale su.
4
Polyanskaya bitka
Posljednji veliki vojni sukob savezničkih snaga s nacistima dogodio se u blizini jugoslavenskog grada Polyana. Na ovom su se području koncentrirale preostale fašističke snage hrvatske vojske, srpske vojske i njemačke vojne jedinice.
Ova se skupina pokušala probiti u Austriju, ali je kao rezultat bitke 14.-15. Svibnja 1945. napuštena i praktički poražena. Značajan doprinos porazu grupe dala je Jugoslavenska narodnooslobodilačka armija.
Nakon bitke, na bojnom polju otkriveno je 310 tijela pristalica fašizma. Među savezničkim snagama i jugoslavenskim partizanima ubijeno je ili ranjeno oko 100 ljudi.
5
Eliminacija kozačkog tabora
Tijekom rata 1943. u sastavu Wehrmachta formirane su vojne jedinice koje su se sastojale od kozaka. Nazvali su ih Kosakenlager, što na ruski jezik doslovno znači kozački logor.
Na kraju rata ove su kozačke jedinice bile blokirane u sjevernoj Italiji, ali su odbile kapitulirati. Kozaci su žestoko odolijevali savezničkim snagama, koje su nekoliko puta pokušale likvidirati kotao.
Tek 18. svibnja 1945. kozaci su se predali britanskim trupama, a na britanske otoke poslano je 24 tisuće vojnika i civila. Kasnije su, na zahtjev vlade Sovjetskog Saveza, zatvorenici prebačeni u SSSR u austrijski grad Linz.
6
Texel bitke
Na ovom nizozemskom otoku postojao je zatvor u kojem su bili zarobljeni gruzijski vojni ljudi koji su se borili u Wehrmachtu, ali su ih nacisti osumnjičili za izdaju.
5. travnja 1945. zarobljenici ovog gruzijskog bataljuna, kraljica Tamare, pobunili su se protiv Nijemaca i zauzeli dio otoka. Već prvog dana bivši sovjetski, a potom i njemački vojnici ubili su više od 400 njemačkih vojnika, a nožem su im prerezali grlo.
Njemačke trupe sletjele su na otok i vodile žestoke bitke s pobunjenicima. Kanadsko slijetanje na Texel porazilo je njemački garnizon 20. svibnja 1945. godine. Pobunjenici su uhićeni, a kasnije deportirani u SSSR.
Njemačke jedinice predale su se bez borbe
Pored vojnih postrojbi koje su se aktivno borile protiv Saveznika nakon 9. svibnja 1945., bilo je i onih koje su se bez borbe predale.
7
Otočna kapitulacija
Gotovo istodobno, tijekom 9. do 10. svibnja 1945. njemačke su se jedinice na europskim otocima predale bez borbe.
Na grčkim otocima Kreta i Rodos njemačke postrojbe predale su se u večernjim satima 9. svibnja, ne odupirući se silama protuhitlerovske koalicije.
Na Kanalskim otocima 10. svibnja položili su oružje dijela Wehrmachta čim su stigle vijesti o predaji Njemačke.
8
Flensburška vlada
Na samom sjeveru Njemačke, na kraju rata, stvorena je vojna uprava koja je pokušavala upravljati teritorijima zemlje koji saveznici još nisu bili okupirani. Ova uprava ušla je u povijest pod imenom Flensburg vlade.
Vlada, na čelu s Karlom Doenitzom, stvorena je dan nakon Hitlerovog samoubojstva i imala je dovoljno resursa za izvršavanje vlasti. Na raspolaganju su mu bile velike vojne jedinice.
Ali nisu vodili aktivna neprijateljstva i, uvidjevši beznađe situacije, predali su se 23. svibnja američkim i britanskim trupama.
9
Otok Svalbard
Posljednji službeni vojnici Wehrmachta koji su se predali su 9 njemačkih vojnika i jedan časnik zaglavljen na Svalbardu. Poslani su na sjever u kolovozu 1944. godine, da tamo postave meteorološku stanicu.
Imali su radio stanicu, koja je 29. travnja 1945. završila hranu, tako da nisu znali za događaje u Europi, i nastavili su se služiti.
Slučajno su ih otkrili norveški pomorci i prijavili vlastima. Njemački vojnici koji su ih stigli uhititi nisu pružili otpor, a predali su se 4. rujna 1945. godine.
Sažetak
Zaključno, bilježimo zanimljivu činjenicu iz drugog dijela svijeta. Mlađi poručnik japanske obavještajne službe 29 godina nastavio je borbu na Filipinskim otocima nakon što je završio Drugi svjetski rat. Ime mu je bilo Hiroo Onoda, a on se predao vlastima Filipina tek 10. ožujka 1974. godine. Tijekom "svog rata", Japanci su ubili 30 i ranili 100 civila i vojske. Onoda je umro 2014. godine u dobi od 91 godine.
Urednici TheBiggest tražit će od vas da pišete u komentarima i drugim bitkama s nacistima koja su se dogodila u Europi nakon 9. svibnja 1945., ako ih nismo spomenuli.
Autor članka: Valery Skiba